Hadrosaurus: kako su živjeli dinosaurusi s pačjim kljunom?

Izgled dinosaurusa
Detalji o životu hadrosaura

Prvi put ostaci hadrosaura otkriveni su sredinom 19. stoljeća, a od tada ovaj dinosaur aktivno proučavaju paleontolozi širom svijeta. Kako je izgledao hadrosaur i zašto se njegov izgled smatra jedinstvenim i neponovljivim među stanovnicima perioda krede?

Izgled dinosaurusa

Hadrosaurus se smatrao prilično velikim stanovnikom u periodu krede, posebno za biljojeda. Prosječna dužina tijela takvog dinosaurusa bila je 11-12 metara, a visoka oko četiri metra. Istovremeno, dinosaur je težio oko četiri tone, što se smatralo pristojnim pokazateljem za biljojeda stanovnika perioda krede.

Međutim, nije jedinstvena veličina dinosaura, već izgled njegove lubanje. Takva je lubanja završavala prilično širokim kljunom, pomalo poput patke. Uz pomoć takvog kljuna, dinosaur je mogao uhvatiti lišće i razne korijene, drobeći ih svojim kratkim, ali čestim zubima. U ustima takvog dinosaura nalazilo se nekoliko stotina vrlo malih zuba, što je omogućilo da se hrana što više melje. Dinosaurus je imao i jezik kojim se hrana mogla gurnuti duboko u usta. Zanimljivo je i da je dinosaurus imao neku vrstu obraza, o čemu svjedoči i oblik lubanje.

Sama lobanja nije bila prevelika, veličina lubanje je bila mala, što ukazuje na mali mozak dinosaura. Najvjerovatnije hadrosaur nije bio pametan, pa je teško mogao pobjeći od potjere koju je organizirao brži i lukaviji grabežljivac.

Hadrosaurus se kretao na zadnjim nogama, koje su bile mnogo moćnije i jače od prednjih. Dinosaurus je svojim prednjim šapama pritisnuo tijelo i uz njihovu pomoć hvatao grane i lišće sa drveća. Vjeruje se da bi takav dinosaur mogao trčati prilično brzo, razvijajući pristojne brzine za biljojeda. Međutim, dinosaurus se više volio kretati u koracima, a hadrosaur je rijetko mijenjao svoje stanište i nije išao dalje od teritorija koje su bile sigurne za njega.

Neki naučnici vjeruju da hadrosaur uopće nije koristio svoje prednje noge, zbog čega su udovi uglavnom atrofirali razvojem vrste. Međutim, nova iskopavanja su pokazala da su i prednji udovi bili prilično aktivni, iako kratki.

Proučavajući zadnje udove hadrosaura, naučnici su otkrili da se dinosaur može kretati brzinom od 45 kilometara na sat. Ova brzina je bila sasvim dovoljna za bijeg od velikih grabežljivaca, koji ionako nisu pokušavali napasti hadrosaura zbog njegove gigantske veličine.

Detalji o životu hadrosaura

Prvi put ostaci hadrosaura pronađeni su daleke 1859. godine u Nju Džersiju, a tada su odjeknuli u naučnoj zajednici. Zahvaljujući tim fosilima, naučnici su po prvi put uspeli da utvrde da se dinosaurusi mogu kretati na zadnjim nogama neverovatnom brzinom. Međutim, taj kostur je bio nekompletan i nije imao lobanju, tako da je bilo prilično teško napraviti punopravni izgled dinosaura.

Zahvaljujući pronađenim ostacima Gryposaurusa, koji je najbliži srodnik hadrosaurusa, naučnici su po prvi put sugerirali da je ovaj biljojedi džin imao kljun, a ne punu čeljust.

Neobičan oblik lubanje potvrđen je 2007. godine, kada su naučnici prvi put otkrili savršeno očuvan i gotovo kompletan skelet hadrosaura. Zahvaljujući ovim nalazima, paleontolozi su ustanovili da je dinosaur imao veoma moćne i izdržljive kosti, a sam hadrosaurus se smatrao jednim od najvećih stanovnika perioda krede.

2014. godine pronađeni su ostaci dinosaurusa u gradu Mokawa, u južnom dijelu Hokaida, što je potvrdilo široko stanište ovih biljojeda. Paleontolozi vjeruju da su se dinosaurusi kretali u čoporima, što im je pomoglo da se efikasnije brane od predatora. Možda su, kada su ih napali grabežljivci, najjači pojedinci štitili ostatak stada, a posebno mlađu generaciju.

Zahvaljujući ostacima pronađenih, naučnici su sigurni da su gardenarusi gledali mladu generaciju, pokušavajući da ga sačuvaju od napada drugih životinja. Međutim, ostaje nejasno kako su jaja odložena, a u koji su mjeri odvijali ovaj proces.

Takav je dinosaur bio vrlo moćan rep, koji bi u dužini mogao doći do 5-6 metara. Sa ovim repom dinosaurus bi se mogao braniti od grabežljivca, mahajući ih u različitim smjerovima. Takođe, rep je pomogao Dinosaurusu da drži ravnotežu prilikom vožnje pri velikom brzinom.

Prva iskopavanja pokazala su da bašte na telu ili guste, zaštitne školjke nisu imali šiljku. Zbog toga su se naučnici prvi pretpostavili da su ti biljojednici trčali vrlo brzo, pokušavajući se sakriti od predatora. U budućnosti su arheološka iskopavanja potvrdila nagađanja naučnika.

Paleontolozi i dalje i dalje istražuju životni stil i izgled gardenavrov. Unatoč činjenici da se otvaranje ove vrste dogodilo u XIX veku, kako bi pronašao puni kostur i dalje nije uspio. Dobro sačuvana dinosaura kosti pomogla su da shvate kako je živio ovaj biljojedi div i kako je raskinuo.