Šta jedu divlje svinje zimi?

Zimi su mnoga divlja stvorenja prisiljena uložiti sve napore da pronađu potrebnu količinu hrane za sebe i ispruže se do početka proljetne vrućine. Veprovi preživljavaju zimi čak iu hladnim krajevima, čemu doprinosi ne samo gusto krzno, već i vrlo osjetljiva njuška, koja im omogućava da pronađu hranu čak i pod velikim slojem snijega.

Ljudima je teško zamisliti šta jedu divlje svinje zimi, jer na prvi pogled prostor šume u ovo doba izgleda prazan i neplodan. Divlje svinje, kako bi preživjele najnepovoljnije zimske mjesece, počinju se pripremati unaprijed. Cijelo proljeće, ljeto i jesen pokušavaju jesti što više. To im omogućava akumulaciju velikog masnog sloja, koji ne samo da postaje dodatna zaštita od hladnoće, već i omogućava životinjama u vrlo teškim vremenima da se zadovolje hranom koja se odlikuje niskom nutritivnom vrijednošću.

Veprovi su svejedi. Osnova njihove prehrane su lukovice, začinsko bilje, izdanci, kora mladih stabala, lišće. Osim toga, ove životinje će pomoći da jedu podzemne dijelove otrovnih biljaka bez štete po zdravlje. Ne boje se toksina koji proizvode zmije, pa ako vepar nađe mjesto za zimovanje za ova stvorenja, može ih pojesti. Za diverzifikaciju svoje prehrane, divlje svinje mogu jesti ježeve, guštere, žabe i male glodare. Nemojte prezirati ove svaštojede i strvine.

Divlja svinja u šumi zimi doživljava značajne poteškoće, jer, kao vlasnik relativno kratkih nogu, životinja može pasti pod ledenu koru, ozlijediti se i zaglaviti u užadima. Istovremeno, neke anatomske karakteristike divljih svinja omogućavaju im da prežive čak iu zimskoj šumi.

Vrlo osjetljiva njuška omogućava divljim svinjama da prežive u hladnoj sezoni. Ovaj organ omogućava divljim svinjama da osete miris hrane na velikoj udaljenosti, pa čak i ispod sloja snijega. Snažna kopita i dugi očnjaci pomažu nerastovima da kopaju u potrazi za hranom.

Da bi pronašla hranjive gomolje i korijenje, divlja svinja svojim niklom i očnjacima rahli smrznutu zemlju. Ovo objašnjava zašto se divlje svinje zimi okupljaju u grupe. To im omogućava da očiste velike površine snijega, otvarajući pristup većem broju hrane.

Krdo divljih svinja može kopati zemlju do dubine od 17 cm. Veprovi se često sele u orahe i hrastove. Ovdje mogu tražiti otpale orahe i žireve. Ovo voće je visoko kalorično, stoga je od velike vrijednosti za životinje.

Početak hladnog vremena uopće ne znači da divlje svinje postaju potpuno biljojedi, kopaju korijenje i jedu mladu koru. Ove životinje često jedu insekte i ličinke koje hiberniraju u tlu. Ne odbijaju ni da jedu smrznute žabe.

Često se uz obale šumskih jezera i močvara može vidjeti krdo divljih svinja. Ovdje pokušavaju pronaći preslicu i druge vodene biljke, koje su odličan izvor saharoze, vitamina, minerala i ugljikohidrata. Važna komponenta prehrane divljih svinja zimi su ostaci obroka grabežljivaca. Ovi svaštojedi mogu da grizu kosti, jedu ostatke vune i druge dijelove. Zimi, divlja svinja nikada neće odbiti strvinu, što se često događa s početkom hladnog vremena.

U najgladnijim godinama velike divlje svinje mogu postati pravi grabežljivci. Pošto nemaju dovoljno kore mladog drveća da bi se zasitili, ako imaju priliku, jedu glodare, zečeve i druge male sisare. U rijetkim slučajevima, odrasli veliki nerastovi mogu dokrajčiti oslabljene srne i druge kopitare.

Zahvaljujući svojoj svejedinoj prirodi, divlje svinje mogu pronaći hranu čak i zimi u snježnoj šumi. Međutim, u ovom trenutku njihova prehrana ima malu energetsku i nutritivnu vrijednost. To nije dovoljno da preživi hladnu zimu, pa tijelo divlje svinje sagorijeva nakupljene masne rezerve tokom cijelog nepovoljnog perioda.